Utjecaj zračenja zbog rada nuklearnih elektrana, pa tako i NEK-a, na stanovništvo, toliko je nizak da zapravo nije mjerljiv i može se izračunati samo preko modela.

Ukupni godišnji utjecaj na pojedinca manji je od 1 μSv. To je oko 0,1 posto doze koju pojedinac prosječno primi zbog prirodnih izvora zračenja. Uzeta je u obzir konzervativna procjena opterećenja odrasloga stanovnika koji bi mogao primiti najviše doze i hranio se isključivo lokalno proizvedenom hranom i ulovljenom ribom.

Radioaktivnost u ispustima u zrak i vodu (u efluentima) laboratorijski se mjere zbog provjere poštivanja upravnih ograničenja. Osim toga postavljeni su radiološki monitori koji mogu upozoriti posadu u kontrolnoj sobi da pravodobno reagira ako se radioaktivnost u ispustima u zrak i vodu poveća.

Propisi određuju:

• ograničenje doze kod stanovništva zbog ispuštanja u zrak i vodu – 50 μSv na godinu na udaljenosti 500 m ili više od reaktora,
• ograničenje doze zbog zračenja iz zgrada i skladišta radioaktivnog otpada – 200 μSv na godinu na ogradi NEK-a,
• operativna ograničenja koncentracije aktivnosti u ispuštenoj vodi i zraku,
• operativna ograničenja ispuštenih aktivnosti radioaktivnih tvari u vodi i zraku u jednoj godini.

Tekući i plinoviti ispusti radioaktivnosti u svim su godinama rada NEK-a daleko ispod dopuštenoga pravnog ograničenja, a također su unutar granica i toplinski utjecaji na rijeku Savu.